Galeb na hokeju
2012.
siječanj
18
Petnaest tisuća ljudi svakoga utorka, petka i nedjelje puni
zagrebačku Arenu. Dakle, barem pet tisuća žena, od toga sigurno tisuća slobodnih i barem sto iskoristivih. To jest – njegovih! Zubi su oprani, gel je u kosi, majica od
Medveščaka na svježe proplahnutom torzu. Areno, čuvaj se, Galebina kreće u lov!
Kako je odjenuo samo dres Medvjeda na potkošulju da bi ispao više šlank, i kako se morao parkirati u Botincu jer bliže nema mjesta, smrznuo se ko šmrklja u nosu biatlonca, pa sukne tri pive da vrati boju u obraze. Kad je otkravio većinu udova, kreće u potragu za najboljim mjestom, ali ga ubija činjenica da su sjedala numerirana. Kupio je kartu iza gola, pa sjeda među neke ljude koji ga uopće ne primjećuju nego urlaju hokejaške i ine himne.
Galebu su sve himne iste, pa pjevuši i skenira prvih desetak redova oko sebe. Utakmica ga uopće ne zanima, kao što ni ne kuži pravila, i užasno ga nervira kad ga ostatak gledatelja povlači za dres dok on stoječki traži žrtvu. I nalazi je točno 17 redova sjeveroistočno. Mala plava seksi buca. Taman!
Ne skida oka s nje cijelu trećinu, i čim suci proglase kraj, luđačkim divokozjim skokovima se stvara kraj nje. Ali kraj nje se stvara i mrcina od 2x2 metra kvadratna s dvije pive u rukama, pa Galebina u vidu svog naziva – lagano odleprša. Za šankom ulijeće jačoj crnki, plaća pivo i započinje spiku o Medveščaku 1988. - kad je on bio mlad i navijao po Šalati i Domu Sportova i da je to bilo genijalno, a da je ovo totalno passe i da bi mogli otić vani. Ženska mu tad pokaže Medveščakovu člansku kartu broj jedan i izlije mu svježe pivo u facu.
Dok se pobriše i posuši, počne druga trećina pa se tiho i spretno prošverca u svečanu ložu gdje naleti na hrpu besplatne cuge, kokica i desetak živahnih koka koje skaču i urlaju. Ulijeće među njih i počne skakat i vikat “Zig Zag Medveščak” pritom ih fino šlatajuć, a onda ga netko zagrli. Zaštitari ga bacaju u prizemlje među raju jer je upao u salon slovenskih navijača, odnosno supruga igrača. Pokušava s intenzivnim gledanjem još par koka, ali mu ne uspijeva.
Nakon druge trećine odlazi pred dvoranu jer misli da utakmica ima dva poluvremena kao u nogometu. Smrzava se kao siga na Igmanu 1943. Naposlijetku kupuje od dilera tri DVD-a s kompletnim sezonama utakmica Medveščaka i trči pola sata do auta.